Kada sam upisivala fakultet, moji roditelji nisu bili najsrecniji...sta ce ti to, medicina dugo treje, tezak je to fax... Ali ne, ja resila i gotovo, da bih ih sve skinula sa grbace kazem im " Jeste li videli da neki dr radi na pijaci ili riba WC?" Tu je za moje roditelje polemika bila gotova, upisah ja medicinu. Nije to meni islo lose, pa se na 6. godini resim da rodim bebu, sve je islo po planu i zavrsih ja fax sa nekoliko meseci zakasnjenja. Presrecna resim da malo odmorim i uzivam u bebi nekoliko meseci pa da krenem da trazim posao... E tu prica postaje zanimljiva, komicna ali i tragicna. Naravno posla ni za lek, da radim kao lekar to je misaona imenica. Ok, ajde radicu za neku farmaceutsku kucu, tu je bar lako dobiti posao... hm to sam samo ja tako mislila! Tako u nekom trenutku mi se ukaze prilika da se zaposlim na 2-3 meseca da pakujem lekove. Ok nije losa plata, svakkao manje nego lekara, ali sta da se radi, imam dete, cene samo rastu, dinar slabi, ali tu pricu svi znate. Prvi dan na poslu je prosao ok, nije naporno, puno nekih pravila, ali sve se da nauciti. U situaciji "daj sta das" ne  treba sitnicariti. Ali 3. dan je bio posebno zanimljiv, dolazi sef saziva sastanak i saopstava nam, da je neka od X direktorki primetila da su WC-i prljavi, a kako je cistacica na odmoru, to mi treba da obavimo... dobro ako to spada u opis posla koji radim, pa obavi cu i to. I tako dragi moji ja gulih klupu na faxu skoro 8 godina postadoh Doktor medicine, a zavrsih ribajuci muske WC-e, bas ono sto sam rekla mojima da dr nikada ne rade. Od toga dana ja sebe kvalifikujem u VKV BABA SERU.

   Vec sledece nedelje sam upisala nemacki i odoh iz ove zemlje, kojoj ocigledno ljudi ne trebaju, bilo oni skolovani ili ne, negde gde ce se ceniti moje znanje, a i ako budem BABA SERA bar ce mi biti placeno znacajno vise.


MASKA ZA "ZATEZANJE" KOŽE LICA (belance) za masnu kožu



Odvojiti jedno belance, bobro ga umutiti i rasporediti po licu i dekolteu, sacekati da se osuši. Za to vreme oseticete zatezanje na licu. Isperete hladnom vodom. Koža posle ove maske dobija svež izgled.


MASKA OD MEDA

Na čistu kožu lica, staviti topao peškir ili krpu, da bi se otvorile pore, zatim u tankom sloju naneti med i ostaviti da deluje 20-30 minuta. Nakon toga isprati hladnom vodom, da bi se pore zatvorile. Najbolje je ovaj postupak ponoviti tri dana za redom , a potom jednom nedeljno.
 
 

MASKA OD ŽUMANCETA (efikasna za flekice na licu) za suvu kožu


Žumance je bogato vitaminima i mineralima, pa je stoga dobro stavlja ti ga na kožu i kosu u vidu maske.
Na čistu kožu kica naneti umućeno žumance i ostaviti 30-ak minuta da dluje, potom isprati hladnom vodom.
MASKA OD JOGURTA I SODE BIKARBONE

1 kašičicu jogurta pomešati sa 1 kašičicom sode bikarbone, dobro izmešati, zatim naneti na lice, ostaviti 2 minuta da deluje. Zatim blagim pokretima masirati lice. Dobro isprtai mlakom vodom. Ova maska nežno čisti pore, uklanja izumrle ćelije i omekšava osetljivu kožu bez iritacije.

MASKA OD JOGURTA U KUKURUZNOG BRAŠNA


1/2 šolje ovsenog brašna ili sitnog kukuruznog sa malo jogurta, tako da se formira pasta. Nežnim pokretima utrljati na lice, izbegavati područje oko očiju. Isprati hladnom vodom.

 

MASKA SA MASLINOVIM ULJEM I AVOKADOM

1/2 kačičice maslinovog ulja i 1/2-1 kašičice pirea od avokada, naneti na kožu i ostaviti 5 minuta, zatim ukloniti mekim tuferom i isprati lice hladnom vodom. Masku stavljati 2 puta nedeljno.

 Pošto je proleće uveliko već stiglo, koži je potrebna dodatna nega, pa sam tako tragala za nekim maskama koje mogu sama pripremiti kod kuće. Našla sam puno toga , ali sve raštrkano, pa sam rešila da pokušam da najveći broj toga stavim na jedno mesto. 

Maske uvek stvljati na prethodno očišćenu kožu.

 

Maska od  dinje za suvu i iritaranu kozu

Ispasirati krišku dinje i naneti na lice i vrat, ostaviti 30 min, nakon toga isprati mlakom vodom.

            *Dinja je bogata vitaminima A i C i mineralima. Vitamin C učestvuje u stvaranju kolagena, čini kožu svežom i usporava starenje.

 

 Maska za osetljivu kožu

Dve kašike mladog sira mešajte sa kašikom meda dok ne postane krem smesa. Nanosi se naročito obilno na kožu oko očiju i usana. Neka na licu ostane 20 minuta. Najbolje je ovu masku skidati vatom natopljenom u toplo mlijeko.

 

Maska od šargarepe za normalnu i masnu kožu

Sastojci:

2-3 velike šargarepe
5 kašika meda

Šargarepu skuvajte i ispasirajte. Dodajte med. Nanesite na lice i ostavite da stoji 10 minuta. Isperite hladnom vodom
.

 

Maska za zrelu kožu

Izgnječite bananu viljuškom, dodajte kašičicu livadskog meda, kašičicu maslinovog ulja i kap lavandinog eteričnog ulja. Dobijenu smesu držite na licu 20 minuta, a zatim isperite mlakom vodom. Lavandino ulje čini kožu mekšom i regeneriše je, a med sprečava stvaranje pega i fleka, održava elastičnost i vlažnost kože i usporava njeno starenje.

 

Maska od banane za suvu kožu
Sastojci:
1 banana
1 kasika meda
Izgnječite bananu viljuškom i dodajte med dok ne dobijete gustu smesu. Nanesite na lice i ostavite 10 minuta. Isperite hladnom vodom.

 

Maska od jagoda

Jagode se izgnječe viljuškom i pomešaju s jednom kašikom pavlake kao gusta kaša. Ova masa se nanosi na kožu lica, prethodno dobro očišćenu. ostavite da deluje 20 minuta a zatim vatom, natopljenom u mleku, izbrišite i isperite.
Hrani, osvežava i glača kožu. Ovaj postupak naročito prija suvoj i gruboj koži, pa čak i onda kada na koži ima naprslih kapilarnih sudova.

 

Maska od svežih malina

Maline izgnječiti i naneti na kožu, ostaviti 30 min da deluje, isprati mlakom vodom. Ova maska služi za zatezanje kože  lica i dobro je staviti je staviti je 3-4 h pre izlaska napolje, zbog crvenila na koži lica.

 

Maska od žumanceta

Jedno žumance pomešajte sa pola limuna. Nanosite na lice i ostavite da deluje bar 20 minuta. Masku skidajte vatom umočenom u toplo mleko.
Maska je vrlo hranljiva a dobro je i sredstvo protiv bora.

 

 Maska od pomorandže za masnu kozu
Maska od pomorandže podstiče prokrvljenost i normalizuje lucenje masnoce. Podrazumeva se da se koristi samo sveze cedjen sok od pomorandže.

sok od 1/2 narandze
8 supenih kasika brasna.

Iscedite narandzu i umesajte onoliko brasna koliko je potrebno da dobijete razmazivu, guscu masu. Nanesite masku na lice i ostavite da deluje 20 min. Isperite sa puno tople vode.....

 Uskoro ću postaviti još predloga za prirodne maske.

 

Tajni nastup Joshue Bella u metrou organizirao je Washington post

 

 

Čovek je stao na metro stanicu u Washingtonu i počeo svirati violinu. Bilo je hladno Januarsko jutro. Odsvirao je 6 Bachovih komada za otprilike 45 minuta.

Tokom tog vremena s ozbizirom na gužvu izračunato je da je prošlo 1100 ljudi kroz stanicu i većina je išla na posao.

Tri minuta su prošla i jedan čovek je prošao, primetio muzičara pogledao ga par sekundi i nastavio svojim putem.

Minutu kasnije violinista je dobio svoj prvi dolar, žena ga je bacila bez stajanja i nastavila hodati.

Osoba koja je obratila najviše pažnje je bio trogodišnji dečak. Majka ga je vodila u žurbi, ali je dete stalo i gledalo violinistu. Na kraju ga je majka povukla jako i dete je nastavilo hodati iako okrenute glave prema violinisti.

To se ponovilo još nekoliko puta, ali su roditelji svaki put povukli decu i nastavili u žurbi.

U 45 minuta koliko je vilolinista svirao samo 6 ljudi je stalo na kratko, 20-ak njih mu je dalo novac, ali nastavilo odmah dalje. Skupio je 32 dolara.

Kada je prestao svirati nastala je tišina niko to nije primetio. Niko nije aplaudirao.

Niko to nije znao ali violinist je bio Joshua Bell, jedan od najtalentovanijih violinista na svetu.

Svirao je najbolja svetska  dela na violini vrednoj 3.5 Miliona dolara.

Dva dana pre sviranja u metrou Joshua Bell je nastupao u Bostonskom teatru gde su ulaznice koštale preko 100 dolara.

Ovo je istinita priča. Tajni nastup Joshue Bella u metrou organizirao je Washington post u sklopu svog experimenta o primećivanju, žurbi i prioritetima ljudi.

Jedan od mogućih zaključaka iz ove priče je:

Ako nemamo trenutak da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih violinista na svetu koji svira najbolja muzička dela ikad napisana, koliko još drugih stvari propuštamo?

Kontrakcija srca stvara pritisak koji je dovoljan da izbaci krv i do 10 metara

Erekcija je moguća i nakon smrti.Za takvu vrstu erekcije ,često se koristi naziv Angel lust ili u prevodu "žudnja anđela". Kada muškarac umre u okomitom položaju ili s licem okrenutim prema dole, ako telo ostane u tom položaju,može doći do ovog vida erekcije.

  Infarkt je češći ponedeljkom.Desetogodišnje istraživanje u Škotskoj pokazalo je da 20% više ljudi umre u ponedeljak, u poređenju s bilo kojim drugim danom. Smatra se da je to posledica prekomernog konzumiranja alkohola tokom vikenda ali takođe i posledica  stresa povezanog s novom radnom nedeljom

Trista hiljada ćelija u telu umire svakog minuta.Zvuči da je to puno, ali to je zapravo manje od 0,0001% od ukupne količine ćelija koje se nadoknade u ljudskom telu svakog dana. 

 Čovek može preživeti bez hrane, ali ne i bez sna.Prosečan čovek može preživeti mesec do dva bez hrane, samo na vodi, ali samo nekoliko besanih noći kod čoveka će uzrokovati radikalne promene ličnosti, kao i psihičke promene. Rekord u nespavanju iznosi 264 sati.

 

    Rodjena sam i odrasla u vreme kada dobiti batine od roditelja, nije bilo nista strasno, ne samo da se nije zvalo nasilje , vec se zvalo vaspitavanje i cinilo sastavni deo folklora. Imala sam tu srecu da su moji roditelji malo drugacije gledali na vaspitavanje, ali i pored toga desilo se da dobije po koju "vaspitnu". Cak su i nastavnici u skoli imali to pravo da lupe po koju uceniku, uz reci " Skola je vaspitno obrazovna ustanova, ali prvo vaspitna!" Pa se ja tako secam scene, kada na skolskom igralistu, nastavnica skida sat, prilazi drugu i fljus, fljus , dva smara, po njenom misljenju on je napravio neku glupost! Nikome to nije bilo cudno, naprotiv to se zvalo VASPITAVANJE! U to vreme imala sam utisak da bilo ko, u bilo koje vreme moze da me zaustavi na ulici i "vaspitava" . Na moju srecu to nije bio slucaj. U medjuvremenu sam odrasla, uz pitanje kako ima pravo neko da bije dete? Kako nisam imala u bliskom okruzenju decu, vremenom sam zaboravila na ovaj problem. Ali pocetkom novog veka, pravila su pocela da se menjaju i vrlo cesto se culo da deca imaju svoja prava , pa cak i otvaranje sos telefona za njihove probleme. Jako mi se to svidelo, ali kada god sam negde u drustvu podrzala tu akciju, dobila sam odgovor "mene su moji bili i vidis da mi nista ne fali" ili "cuti ti nemas jos decu, videces kada ih budes imala..." Ok pomislila sam da su mozda u pravu i da kada budem imala dete promenicu nacin razmisljanja.

   Evo dragi moji , ja sada imam dete i tek sada mi nije jasno KAKO neko moze da udari andjela? Kazu da dete radja majku i to jeste tako, da nema tog deteta, ja bih bila samo zena, ali ne i majka. Vaspitavanje jeste pre svega mukotrpan posao, u koji je potrabno uloziti puno ljubavi i strpljenja, a ne fljus fljus i vaspitan si do sledeceg prekrsaja. Da se razumemo, dete je u stanju da me izvede iz takta i po nekoliko puta dnevno. Ali bas ta stanja su me dovela do spoznaje kada roditelj moze da udari dete, kada mu dete nije centar sveta, vec ima neke druge preokupacije. A ono samo zeli nasu paznju i ljubav.  Ali ako je to dete rodilo majku u meni, zar nije logicno da je ono meni centar i da sve druge obaveze i okupacije mogu da cekaju. Nikakve serije, fejsbukovi, tviteri, sudovi, usisavanja mi ne mogu biti ispred deteta. Jer samo jedan andjeoski osmeh koji mi uputi u toku igre je vredniji od bilo kakvog bogatstva na svetu. Na kraju dete se vaspitava "samo" koliko god to zvucalo uvrnuto, to jeste tako , a sada cu i objasniti zasto ovako mislim. Ako roditelji po dolasku sa posla imaju negde oko 4-5 sati pre nego sto dete ode na spavanje. U okviru ovog vremena treba da se obavi nekoliko stvari u kuci i za razgovor i igru sa detetom recimo da ostane nekih 1-1.5 sat, to je vreme u kome mi mislimo da vaspitavamo decu. A sta je sa onim ostatkom od 4 sata- za to vreme dete nas gleda i upija svaku nasu izgovorenu rec i pokrete kao i dela, pa ce kasnije poceti da nas oponasa uz reci "to radi mama, to radi tata". Pa tako nije retko da vidimo majku koja sa detertom pretcava ulicu, van semafora i pesackog prelaza, to je samo jedan primer koji se najcesce vidja. Pa naravno da ce dete nekada to i samo raditi, a onda ce savestan roditelj da uzme pa da ga nalupa. Zato sam rekla da se dete vaspitava "samo" i u celoj toj zbrci dvostrukih poruka koje mu kao roditelji saljemo, ce se izgubiti pa nece znati da li je ispravno ono sto roditelji kazu ili ono sto rade i zasto ga uopste biju.

    I da zakljucim , kada god sam ljuta na svoje dete , samo jedan pogled u njegove uplakane oci mi je dovolja da se raznezim i ponovo se zapitam , kako neko moze da udari dete. Moj mozak ne moze da prihvati tu cinjenicu. Dete je licnost i nikako mu ne moze doneti dobro urusavanje te licnosti, ponizavajuci ga batinama. 

   Pre mesec dana ,sasvim slučajno sam došla do jedne knjige,koja me je pre svega zaintrigirala izgledom svojih korica...Prvi utisak je bio da se radi o nekoj avanturističkoj knjizi ,pa sam puna nestrpljenja krenula da je čitam. Međutim već posle nekoliko stranica ,shvatila sam ,da neću čitati o potrazi za izgubljenim blagom,niti o misterioznim dokumentima,već sasvim suprotno o potrazi za srećom i unutrašnjem miru. Knjiga se zove Tajna (takodje postoji i film koji je dosta ljudi pogledalo). Znam da će sada biti onih koji će pomisliti ,ponovo neka self-help varijanta,može se i tako reći,ali na kraju zašto i bežati od toga ako može nešto da se nauči. Nravno nije mi cilj da prepričavam sadržaj knjige,već da prenesem svoje utiske.

   Možda ste i čuli da misli imaju frevenciju,pa na taj način nam se često dešava , da se stvari odigraju baš onako kako smo mi to zamislili. Naše misli putuju negde u kosmos odakle nam se vraćaju kao bumerang u vidu ostvarenja zamišljenog.E sad ,sve je ovo lepo ,ako su nam misli lepe,ali šta se dešava ,ako su nam misli negativne...pa isto tako vraćaju nam se kao bumerang. Baš na taj način dovodimo sebe u situaciju da kažemo ‚‚zašto se meni uvek dešavaju ovakve stvari?'' A uvek kada postoji model po kome se odigrava neki problem,tada uzrok treba da potražimo ,duboko u nama. A da se ovo ne bi pretvorilo u trabunjanje o jeftinoj psihologiji,izdvojila bih samo ,ono čime sam lično fascinirana,a to je moć vere. Kroz istoriju menjali su se trendovi u odnosu na religiju, pa su samo posebni, koji su znali moć vere ,menjali objekat u koji treba verovati,a sve u cilju da ljude ne napusti vera.Od mnogo boštva,preko jednog Boga pa na kraju su to nazivali i svemir. Dakle najbitnije u životu jednog čoveka jeste da duboko veruje u nešto,šta god to bilo,samo da je to nešto neuništivo i sveprisutno , kao i nescrpni izvor pokretačke energije. Tada je ,čini se ,sve moguće,šta god da zamislimo ,može nam se ostvariti,zato treba biti oprezan sa željama. Verujem da će se mnogi složiti sa onim da smo svi mi krivi za ono što nam se događa,na ovaj ili onaj način. Jer dosta nas je nekada bilo u situaciji ,da na kratko izgubi kompas u životu ,ali je to skoro uvek imalo za posledicu pravljenje pogrešnog izbora,bilo da se to odnosi na ljubav,posao ,prijatelje. Samo jasan cilj ,može nas dovesti i do ostvarenja želja,kada definišemo šta želimo mi u skladu sa tim i pravimo izbore ,koji nas korak po korak vode do ostvarenja,ali ako nemamo jasan cilj pred sobom ,samo ćemo rasplinjavati energiju na različite strane i udaljavati se od onoga što mi suštinski jesmo.Jer Pozitivnim razmišljanjem i odbacivanjem mogućnosti lošeg razvoja neke ,nama bitne situacje otvaramo put ostvarenju naših želja.

Zman da sada mnogi misle,lako je teoretisati i prodavati jeftinu psihologiju,ali pokušajte , možda se i iznenadite. 

   

   

 

Iako živimo u 21. veku, u Srbiji je jos uvek sramota biti bolestan,pa se takve vesti kriju i prećutkuju i od najbližih. Ako je ovo naša realnost, šta treba reći za psihijatrijske bolesnike? Poseta psihijatru, na dobrovoljnoj osnovi ,skoro da ne postoji,a ako je i ima onda se čeka poslednji momenat.Odlučila sam da se danas ograničim ,pre svega na anksioznost,kao vrlo rasprostranjen poremećaj u opštoj populaciji.Takođe cilj ovog teksta je da onaj ko ovo bude čitao, lakše razume ljude iz svoje okoline sa ovim poremećajem.

Anksioznot je poremećaj koji je vrlo često povezan sa stresom,a prate je razliciti strahovi,pa osba oseća uznemirenost i teskobu. Da bi se razumela anksioznost ,neophodno je napraviti razliku između ,normalnog i patološkog straha. Na primer ,kada vidimo psa na ulici koji juri prema nama,normalno je da ćemo se uplašiti i osetiti ubrzan rad srca,ubrzano disanje i napetost u misićima,ovi simptomi imaju ulogu da naš organizam pripreme za reakciju u realnoj opasnosti ili da od nej pobegnemo. Patološki strah je rakcija koja ima skoro iste simptome,ali realna opasnost ne postoji.

Anksioznost se najčešće ispoljava kao agorafobija (strah od otvorenog prostora) koja može biti praćena paničnim poremećajem ali ne mora,zatim kao socijalna fobija (strah od negativne kritike) i na kraju specifičan iracionalan strah od tačno određene situacije,objekta,mesta...Kao što se vidi u svakoj situaciji dominira strah. Osoba često ni sama ne razume svoje postupke,kada joj se prvi put desi ovako nešto,jer se to najčesće odigra na mestima ili u situacijama ,u kojima je osoba bezbroj puta ranije bila.Na primer odjednom strah od liufta, ili vozač se plaši da sedne za volan. Ljudi koji imaju panični napad , osete lupanje srca,nedostatak vazduha,vrtoglavicu,stah da će se onesvestiti ili ugušiti,da će im srce eksplodirati,podrhtavanje...Kada im se ovo desi prvi put obavezno se jave lekaru,ali kako lekar shvati vrlo brzo da je u pitanju ,napad panike,i pošalje ih kod psihijatra,osoba to ne može da prihvati,već često negira i veruje da lekar greši. Dok sa druge strane izbegavaju mesta i situacije u kojima može da se desi napad panike i žive u strahu od sledećeg napada. Napad će neminovno doći... Dok se ovako osoba vrti u krug,razvija sve veću paletu strahova kao i strah da će poludeti ili da je već luda.

Kako u Srbiji lekar ima jako malo vremena da posveti pacijentu,on najčešće ovakvim osobama da neki lekić,a pri tome ne objasni pacijentu  osnovu njegovog poremećaja i načine kako da se bori sa njim. Pa tako osoba koja ima anksiozni poremećaj ,pored toga što preživljava "sramotu"  što je bila kod psihijatra i dalje ne stiče utisak da iko razume njeno stanje. U pokušaju da nađe rešenje,luta od lekara do lekara, dok na kraju ne nadje nekog ko će za dobre pare,uspeti da "razume" probleme koje ima. Ali se nameće pitanje šta da rade oni koji ,piju lekove koje im je propisao lekar koji nema vremena za dugu priču,a nemaju para da plate psihoterapiju? Ostaje da traže po internetu ljude sa sličnim problemom i da ,na raznim forumima razmenjuju iskustva.

U lutanju i pokušaju da shvate šta im se dešava,osobe sa anksioznim poreecajem ,vrlo često prodube svoju anksioznost,pokušavajući da nadju uzrok takvih strahova. Vremenom život podrede svom strahu i dozvole da on upravlja svakim segmentzom njihovog života,do toga da ih ograničava i u svakodnevnim radnjama. Retki su oni koji sami shvate ,da nije bitno šta je uzrok njihovog poremećaja,da treba da prestanu da čeprkaju po prošlosti ,kriveći sebe i druge za svoje stanje,već da moraju da promene način razmišljanja.Ovo poslednje je jako teško i zahteva uporan i dug rad na sebi i naravno pomoć terpeuta ili u retkim slučajevima,osobe kojoj bezgranično veruju.