Kada sam upisivala fakultet, moji roditelji nisu bili najsrecniji...sta ce ti to, medicina dugo treje, tezak je to fax... Ali ne, ja resila i gotovo, da bih ih sve skinula sa grbace kazem im " Jeste li videli da neki dr radi na pijaci ili riba WC?" Tu je za moje roditelje polemika bila gotova, upisah ja medicinu. Nije to meni islo lose, pa se na 6. godini resim da rodim bebu, sve je islo po planu i zavrsih ja fax sa nekoliko meseci zakasnjenja. Presrecna resim da malo odmorim i uzivam u bebi nekoliko meseci pa da krenem da trazim posao... E tu prica postaje zanimljiva, komicna ali i tragicna. Naravno posla ni za lek, da radim kao lekar to je misaona imenica. Ok, ajde radicu za neku farmaceutsku kucu, tu je bar lako dobiti posao... hm to sam samo ja tako mislila! Tako u nekom trenutku mi se ukaze prilika da se zaposlim na 2-3 meseca da pakujem lekove. Ok nije losa plata, svakkao manje nego lekara, ali sta da se radi, imam dete, cene samo rastu, dinar slabi, ali tu pricu svi znate. Prvi dan na poslu je prosao ok, nije naporno, puno nekih pravila, ali sve se da nauciti. U situaciji "daj sta das" ne  treba sitnicariti. Ali 3. dan je bio posebno zanimljiv, dolazi sef saziva sastanak i saopstava nam, da je neka od X direktorki primetila da su WC-i prljavi, a kako je cistacica na odmoru, to mi treba da obavimo... dobro ako to spada u opis posla koji radim, pa obavi cu i to. I tako dragi moji ja gulih klupu na faxu skoro 8 godina postadoh Doktor medicine, a zavrsih ribajuci muske WC-e, bas ono sto sam rekla mojima da dr nikada ne rade. Od toga dana ja sebe kvalifikujem u VKV BABA SERU.

   Vec sledece nedelje sam upisala nemacki i odoh iz ove zemlje, kojoj ocigledno ljudi ne trebaju, bilo oni skolovani ili ne, negde gde ce se ceniti moje znanje, a i ako budem BABA SERA bar ce mi biti placeno znacajno vise.